Miodrag Zečević

profesor Univerziteta

Jovan R Popović

direktor Arhiva Jugoslavije

Dokumenti iz istorije Jugoslavije

III tom

 

SAOPŠTENJE BR. 40

Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača

Dolaskom svojim na položaj komandanta Komando superiore FF. AA. "Slovenia-Dalmazia" - 2 a. Armata, sa sedištem na Sušaku, najsvirepiji ratni zločinac general MARIO ROATTA doveo je do punog izražaja zločinačke sklonosti, koje je fašistički odgoj više od 20 godina usađivao u dušu italijanskog vojnika. Zločini koji su i pre njega, pod njegovim prethodnikom generalom Vitoriom Ambroziom vršeni u našoj okupiranoj zemlji, sada pod njegovom komandom, po njegovoj inicijativi razvili su se u širinu i dubinu do razmera koje će iznenaditi civilizovani svet.

Na osnovu dokaza koje je prikupila hrvatska Zemaljska komisija, Državna komisija utvrđuje odgovornosti za varvarske masovne zločine izvršene sadejstvom raznih rodova oružja "italijanske kraljevske vojske", "karabinjera" i fašističkih "crnih košulja" dana 12. jula 1942. u selu Podhumu, opštine Jelenje, sreza Sušak.

Neposredna uputstva za način izvršenja zločina izdao je - u sporazumu sa vojnom komandom - prefekt "kvarnersko riječke pokrajine" TEMISTOCLE TESTA. Sa ovim fašističkim koljačem srećemo se u nizu zločina izvršenih na teritoriji njegove pokrajine.

Sam događaj tekao je ovako:

12. jula 1942. u ranu zoru primetili su stanovnici Podhuma daje selo opkoljeno od jedinica redovne italijanske vojske, karabiniera i fašističke milicije. Oko 8 časova upali su u selo tenkovi i motorizovana pešadija. Vojnici su odmah izlepili po zidovima plakate potpisane od prefekta TESTA, u kojima se stanovništvu zabranjuje izlazak iz kuća između 8 i 10 časova pre podne tj. baš u vreme u koje će se izvršiti masovno streljanje skoro svih odraslih muškaraca u selu. Potom, vojnici su sa karabinjerima ulazili u kuće i terali čeljad napolje, bezobzirno i surovo, kundačeći kao na pr. Čupića Nikolu, vukući po zemlji 67-godišnju nemoćnu staricu Zeljac Matejku.

Čeljad su naterali na kraj sela prema vojnom aerodromu i naredili da svak sedne ili čučne. Oko tako skupljene gomile postavili su mitraljeze.

Niko nije znao što će se dogoditi dok neki avijatički oficir nije pristupio majoru MARIO RAMPIONI, koji je zločinom rukovodio, i upitao ga glasno, da li će se streljati i radnici uposleni na aerodromu, našto mu je major takođe glasno odgovorio: "Po naređenju prefekta - svi"!

Komandir karabinierske stanice u Jelenju, vicebrigadiere MENALDO LUIGI izvadio je spisak i prozvao prvu četvoricu, i to: Čaval Matiju, Maršanića Blaža, Natežića Stjepana i Božića Vinka. Zajedno sa majorom odveo ih je nekih 200 metara dalje do podnožja susednog brega. Za čas su sva četvorica bila pokošena iz mitraljeza sa dva tenka.

 Major RAMPIONI i vicebrigadiere MENALDO vratili su se, izdvojili novih 15 ljudi, odveli ih, i na istom mestu, na isti način kao i prvu četvoricu - postreljali ih. One koji su ostali ranjeni, dotukli su iz pištolja i pušaka.

Sledila je nova grupa od 10 ljudi, među kojima i Barek Ferdinand dečak od 15 godina.

Iz ove grupe, iako ranjeni mecima iz mitraljeza, uspeli su da uteknu i ostanu živi Reljac Josip od 17 godina i Reljac Roko, star 30 god.

Došla je na red sledeća grupa, pa iza nje opet nova i tako redom.

Neke su grupe streljane na suprotnoj strani - ispod sela Goboli. Pojedine grupe, određene za streljanje, bile su prisiljavane da pod stražom svoje već pobijene drugove odvuku u jarke na suprotnoj strani od mesta streljanja i da se opet vrate da bi i sami bili streljani.

Čitav način izvršenja ovog zločina bio je tako jeziv, da je bilo slučajeva ludila. Skaron Eduard, 31 godinu star, poludeo je, i u tom stanju je streljan.

Italijanski vojnici su za vreme streljanja prevrtali leševe i pljačkali satove novčanike i ostale stvari od vrednosti.

Artiljerija, koja je bila smeštena na Kikovici, počela je oko podne da gađa i tuče po kućama u selu.

Žene, deca i starci su nakon toga isterani iz kuća. Sa sobom nisu smeli ništa da ponesu. Pred njihovim očima vojska je počela da pljačka po kućama, a zatim su ih vojnici, snabdeveni bacačima plamena koje su nosili na leđima, zapalili čitavo selo.

Sva preživela i pohapšena lica istog dana naveče odvezena su kamionima na Rijeku, odatle u Lovranu, a zatim u razne koncentracione logore u Italiju.

Sva opljačkana stoka i ostala imovina takođe je odvezena i oterana na Rijeku.

U izvršenju ovoga dela sudelovali su karabinjeri sa Sušaka Jelenja i Čavla, zatim specijalna jedinica GAF-a (pod opštom i višom komandom generala FABBRI) na čelu sa pomenutim majorom RAMPIONI MARIO inače vice-komesarom civilnog komesarijata na Sušaku, jedinica GAF-a stacionirana na Kamenjaku, delovi pukova "Genio" i "Minatori" iz Kamenjaka, "Lanciafiamme" iz Sušaka sa četiri kamiona i sa bacačima plamena, nadalje jedna artilieriiska i jedna tenkovska jedinica, bataljon "crnih košulja" zv. "Squadriosti Emiliani" iz Jelenja, čiji je komandant bio CONCINA GIOVANNI, a sva ta vojska pripadala je II Armati, čiji je komandant bio general MARIO ROATTA.

Prisutni su kod zločina bili i sudelovali kao posmatrači italijanski oficiri i vojnici, avijatičari sa Grobničkog polja.

Rezultati ovog zločina sledeći su:

Streljano je oko 120 ljudi, no do sada se poimenično moglo utvrditi imena 96 muškaraca od 13-60 godina.

U internaciju je odvedeno 185 porodica sa nekih 800 članova od kojih je do sada po raznim koncentracionim logorima umrlo preko 100.

Selo je pre ovoga zločina brojilo 1.550 stanovnika.

Spaljene su sve kuće u selu tj. 370 kuća, 124 gospodarske zgrade i štale.

Opljačkanoje oko 1.000 komada rogate marve, oko 900 ovaca i 100 koza, 26 konja i nekoliko stotina svinja.

Povod za ove masovne zločine bio je navodno taj, što je više ljudi iz Podhuma i susednih sela otišlo "u šumu", u partizane, pa se htelo da se smrtnim zastrašivanjem u začetku uguši narodnooslobodilački pokret. U toku jednog jedinog dana zbrisano je mirno i napredno selo Podhum potpuno sa lica zemlje. Fašističke zveri i njima potčinjena italijanska vojska prilježno su vršile povereni im zadatak totalnog istrebljavanja našega naroda sa pradedovskog tla.

Nakon jedne takve akcije izdao je TESTA javni proglas, kojim je saopštio, da su bile kuće nekih porodica partizana sravnjene sa zemljom, konfiskovana njihova imovina i streljano 20 članova tih porodica i to kao represalije za akcije upornika. Zapretio je daljim represalijama, ako "oni u šumama" ne prestanu sa svojim otporom.

Zajedno sa generalom MISCHI-om, tadašnjim komandantom pogranične milicije i kasnijim komandantom svih karabiniera i šefom italijanskog generalštaba (nakon generala Gambara) on je raspisao premiju za svako uvo zarobljenog partizana koje mu se donese. Ali su potčinjene zveri počele masovno ubijati ljude i donositi i delove lobanja te se morao taj raspis opozvati. O tome je pisao i rimski list "II Tempo" 24. novembra 1944.

Za ove "zasluge" je TESTA postao Visoki komesar za Siciliju, a i sada je još uvek na važnom položaju u Rimu.

Za ovaj sticaj teških ratnih zločina: za masovno ubijanje nevinih ljudi, među kojima su i dečaci od 13-18 godina, za zlostavljanje i interniranje pod nečovečnim uslovima skoro celokupnog stanovništva sela Podhuma, za palež i bombardovanje nebranjenog mesta, za opštu pljačku čitave pokretne imovine izvršenu 12. jula 1942, Državna komisija utvrđuje odgovorne inicijatore, naredbodavce i izvršioce sledeća lica: generala MARIO ROATTA; generala FABBRI, komandanta GAF-a sa sedištem na Sušaku; prefekta kvarnersko-riječke ' provincije TEMISTOCLA TESTA; generala MISCHI-a; majora MARIO RAMPIONI-a, komandanta jedne jedinice GAF-a i vicekomesara civilnog, komesarijata na Sušaku; vicebrigadiera karabiniera iz Jelenja LUIGI MENALDO; komandanta bataljona "Squadristi Emiliani" GIOVANNI CONCINA; brigadiera iz Čavla NELLO CARLETTI; PAVLA SIMCA zv. "FRATRA" iz Jelenja i ostale do sad još neutvrđene saučesnike.

Državna komisija smatra da svi napred imenovani ratni zločinci i njihovi pomagači moraju biti izvedeni pred sud našeg naroda nad kojim su zločine izvršili.

DRŽAVNA KOMISIJA

za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača

D. br. 493/45

 

U Beogradu, 17. marta 1945.

Sekretar Državne komisije,

dr Ivan Grgić, s. r.

advokat

Pretsednik Državne komisije,

Dr Dušan Nedeljković, s. r.

profesor Univerziteta