Miodrag Zečević
profesor Univerziteta
Jovan R Popović
direktor Arhiva Jugoslavije
III tom
SAOPTENJE BR. 40
Dravne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača
Dolaskom svojim na poloaj komandanta Komando superiore FF. AA. "Slovenia-Dalmazia" - 2 a. Armata, sa seditem na Suaku, najsvirepiji ratni zločinac general MARIO ROATTA doveo je do punog izraaja zločinačke sklonosti, koje je faistički odgoj vie od 20 godina usađivao u duu italijanskog vojnika. Zločini koji su i pre njega, pod njegovim prethodnikom generalom Vitoriom Ambroziom vreni u naoj okupiranoj zemlji, sada pod njegovom komandom, po njegovoj inicijativi razvili su se u irinu i dubinu do razmera koje će iznenaditi civilizovani svet.
Na osnovu dokaza koje je prikupila hrvatska Zemaljska komisija, Dravna komisija utvrđuje odgovornosti za varvarske masovne zločine izvrene sadejstvom raznih rodova oruja "italijanske kraljevske vojske", "karabinjera" i faističkih "crnih koulja" dana 12. jula 1942. u selu Podhumu, optine Jelenje, sreza Suak.
Neposredna uputstva za način izvrenja zločina izdao je - u sporazumu sa vojnom komandom - prefekt "kvarnersko riječke pokrajine" TEMISTOCLE TESTA. Sa ovim faističkim koljačem srećemo se u nizu zločina izvrenih na teritoriji njegove pokrajine.
Sam događaj tekao je ovako:
12. jula 1942. u ranu zoru primetili su stanovnici Podhuma daje selo opkoljeno od jedinica redovne italijanske vojske, karabiniera i faističke milicije. Oko 8 časova upali su u selo tenkovi i motorizovana peadija. Vojnici su odmah izlepili po zidovima plakate potpisane od prefekta TESTA, u kojima se stanovnitvu zabranjuje izlazak iz kuća između 8 i 10 časova pre podne tj. ba u vreme u koje će se izvriti masovno streljanje skoro svih odraslih mukaraca u selu. Potom, vojnici su sa karabinjerima ulazili u kuće i terali čeljad napolje, bezobzirno i surovo, kundačeći kao na pr. Čupića Nikolu, vukući po zemlji 67-godinju nemoćnu staricu Zeljac Matejku.
Čeljad su naterali na kraj sela prema vojnom aerodromu i naredili da svak sedne ili čučne. Oko tako skupljene gomile postavili su mitraljeze.
Niko nije znao to će se dogoditi dok neki avijatički oficir nije pristupio majoru MARIO RAMPIONI, koji je zločinom rukovodio, i upitao ga glasno, da li će se streljati i radnici uposleni na aerodromu, nato mu je major takođe glasno odgovorio: "Po naređenju prefekta - svi"!
Komandir karabinierske stanice u Jelenju, vicebrigadiere MENALDO LUIGI izvadio je spisak i prozvao prvu četvoricu, i to: Čaval Matiju, Maranića Blaa, Nateića Stjepana i Boića Vinka. Zajedno sa majorom odveo ih je nekih 200 metara dalje do podnoja susednog brega. Za čas su sva četvorica bila pokoena iz mitraljeza sa dva tenka.
Major RAMPIONI i vicebrigadiere MENALDO vratili su se,
izdvojili novih 15 ljudi, odveli ih, i na istom
mestu, na isti način kao i prvu četvoricu - postreljali ih. One koji su ostali ranjeni, dotukli su iz pitolja i puaka.
Sledila je nova grupa od 10 ljudi, među kojima i Barek Ferdinand dečak od 15 godina.
Iz ove grupe, iako ranjeni mecima iz mitraljeza, uspeli su da uteknu i ostanu ivi Reljac Josip od 17 godina i Reljac Roko, star 30 god.
Dola je na red sledeća grupa, pa iza nje opet nova i tako redom.
Neke su grupe streljane na suprotnoj strani - ispod sela Goboli. Pojedine grupe, određene za streljanje, bile su prisiljavane da pod straom svoje već pobijene drugove odvuku u jarke na suprotnoj strani od mesta streljanja i da se opet vrate da bi i sami bili streljani.
Čitav način izvrenja ovog zločina bio je tako jeziv, da je bilo slučajeva ludila. Skaron Eduard, 31 godinu star, poludeo je, i u tom stanju je streljan.
Italijanski vojnici su za vreme streljanja prevrtali leeve i pljačkali satove novčanike i ostale stvari od vrednosti.
Artiljerija, koja je bila smetena na Kikovici, počela je oko podne
da gađa i tuče po kućama u selu.
ene, deca i starci su nakon
toga isterani iz kuća. Sa sobom nisu smeli nita da ponesu. Pred njihovim očima vojska je počela da pljačka po kućama, a zatim su ih vojnici,
snabdeveni bacačima plamena koje su nosili na leđima, zapalili
čitavo selo.
Sva preivela i pohapena lica
istog dana naveče odvezena su kamionima na Rijeku, odatle u Lovranu, a zatim u razne koncentracione logore u Italiju.
Sva opljačkana stoka i ostala imovina takođe je odvezena i
oterana na Rijeku.
U izvrenju ovoga dela sudelovali su karabinjeri sa Suaka Jelenja i Čavla, zatim specijalna jedinica GAF-a (pod optom i viom komandom generala FABBRI) na čelu sa pomenutim majorom RAMPIONI MARIO inače vice-komesarom civilnog komesarijata na Suaku, jedinica GAF-a stacionirana na Kamenjaku, delovi pukova "Genio" i "Minatori" iz Kamenjaka, "Lanciafiamme" iz Suaka sa četiri kamiona i sa bacačima plamena, nadalje jedna artilieriiska i jedna tenkovska jedinica, bataljon "crnih koulja" zv. "Squadriosti Emiliani" iz Jelenja, čiji je komandant bio CONCINA GIOVANNI, a sva ta vojska pripadala je II Armati, čiji je komandant bio general MARIO ROATTA.
Prisutni su kod zločina bili i sudelovali kao posmatrači italijanski oficiri i vojnici, avijatičari sa Grobničkog polja.
Rezultati ovog zločina sledeći su:
Streljano je oko 120 ljudi, no do sada se poimenično moglo utvrditi imena 96 mukaraca od 13-60 godina.
U internaciju je odvedeno 185 porodica sa nekih 800 članova od kojih je do sada po raznim koncentracionim logorima umrlo preko 100.
Selo je pre ovoga zločina brojilo 1.550 stanovnika.
Spaljene su sve kuće u selu tj. 370 kuća, 124 gospodarske zgrade i tale.
Opljačkanoje oko 1.000 komada rogate marve, oko 900 ovaca i 100 koza, 26 konja i nekoliko stotina svinja.
Povod za ove masovne zločine bio je navodno taj, to je vie ljudi iz Podhuma i susednih sela otilo "u umu", u partizane, pa se htelo da se smrtnim zastraivanjem u začetku ugui narodnooslobodilački pokret. U toku jednog jedinog dana zbrisano je mirno i napredno selo Podhum potpuno sa lica zemlje. Faističke zveri i njima potčinjena italijanska vojska priljeno su vrile povereni im zadatak totalnog istrebljavanja naega naroda sa pradedovskog tla.
Nakon jedne takve akcije izdao je TESTA javni proglas, kojim je saoptio, da su bile kuće nekih porodica partizana sravnjene sa zemljom, konfiskovana njihova imovina i streljano 20 članova tih porodica i to kao represalije za akcije upornika. Zapretio je daljim represalijama, ako "oni u umama" ne prestanu sa svojim otporom.
Zajedno sa generalom MISCHI-om, tadanjim komandantom pogranične milicije i kasnijim komandantom svih karabiniera i efom italijanskog generaltaba (nakon generala Gambara) on je raspisao premiju za svako uvo zarobljenog partizana koje mu se donese. Ali su potčinjene zveri počele masovno ubijati ljude i donositi i delove lobanja te se morao taj raspis opozvati. O tome je pisao i rimski list "II Tempo" 24. novembra 1944.
Za ove "zasluge" je TESTA postao Visoki komesar za Siciliju, a i sada je jo uvek na vanom poloaju u Rimu.
Za ovaj sticaj tekih ratnih zločina: za masovno ubijanje nevinih ljudi, među kojima su i dečaci od 13-18 godina, za zlostavljanje i interniranje pod nečovečnim uslovima skoro celokupnog stanovnitva sela Podhuma, za pale i bombardovanje nebranjenog mesta, za optu pljačku čitave pokretne imovine izvrenu 12. jula 1942, Dravna komisija utvrđuje odgovorne inicijatore, naredbodavce i izvrioce sledeća lica: generala MARIO ROATTA; generala FABBRI, komandanta GAF-a sa seditem na Suaku; prefekta kvarnersko-riječke ' provincije TEMISTOCLA TESTA; generala MISCHI-a; majora MARIO RAMPIONI-a, komandanta jedne jedinice GAF-a i vicekomesara civilnog, komesarijata na Suaku; vicebrigadiera karabiniera iz Jelenja LUIGI MENALDO; komandanta bataljona "Squadristi Emiliani" GIOVANNI CONCINA; brigadiera iz Čavla NELLO CARLETTI; PAVLA SIMCA zv. "FRATRA" iz Jelenja i ostale do sad jo neutvrđene saučesnike.
Dravna komisija smatra da svi napred imenovani ratni zločinci i njihovi pomagači moraju biti izvedeni pred sud naeg naroda nad kojim su zločine izvrili.
DRAVNA KOMISIJA
za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača
D. br. 493/45
U Beogradu, 17. marta 1945.
Sekretar Dravne komisije,
dr Ivan
Grgić, s. r.
advokat
Pretsednik Dravne komisije,
Dr Duan Nedeljković, s. r.
profesor Univerziteta