spisak
Leković Petar

Rođen je 23. novembra 1893. godine u selu Svračkovo, kod Užičke Požege, Srbija. U 1. svjetskom ratu hrabro se borio u srpskoj vojsci. Posle rata vratio se u svoje selo i bavio se kamenorezačkim zanatom. Isticao se opredijeljenošću za socijalnu pravdu i borbom za prava radnika i seljaka, za stvaranje pravednih odnosa u društvu, koji neće biti zasnovani na eksploataciji. Te njegove ideje prihvaćane su od svih radnika i seljaka, pa je kod njih uživao veliki ugled i bio vrlo omiljen. Ubrzo posle 1. svjetskog rata postao je član KPJ, a zatim i član mesnog komiteta KPJ u Užičkoj Požegi. Partijsko-političkom djelatnošću naročito se istakao posle 1938. godine, kada je partijski rad u srezu naglo oživio, a političko-ekonomske suprotnosti društva brzo se zaoštravale. Naročito je bio aktivan u političkoj borbi protiv vladajućeg režima Kraljevine Jugoslavije.

U NOB je stupio jula 1941. godine, zajedno sa svoja tri sina, i donio je pušku koju je odranije čuvao. Već u prvim borbama pokazao je veliku hrabrost, i primjenjivao svoje bogato ratno iskustvo, koje je prenosio i na svoje mlađe drugove. U borbi kod sela Gorobilja ispoljio je naročitu smjelost i hrabrost. S karabinom i bombama u rukama, sam se prebacio do zgrade u kojoj su bili zabarikadirani Ne m ci. Kroz prozor je ubacio bombe, dojurio do vrata i snažnim udarcem noge ih odvalio, a zatim s uperenom puškom upao sam u prostoriju s Nijemcima; glasnim uzvikom "Predaj se!", Nijemci su bili uplašeni i sigurni da je zgrada opkoljena od partizana, pa su digli ruke i predali se. Kad su predano oružje složili nasred sobe, Leković ih je istjerao pred zgradu i postrojio. "Ko je komandant", pitao je preplašene Nijemce. Onda je izjavio da je taj odgovoran za zločine njemačkih fašista nad nedužnim narodom i sam mu presudio.

Posle ovog smjelog i hrabrog podviga, popularnost među borcima i narodom ovog starog i iskusnog borca postala je još veća. Narod je počeo da stvara legende o njemu, njegovoj hrabrosti i borbenim podvizima. Četrdesetosmogodišnji ratnik iz dva svjetska rata neumorno je prenosio svoja ratna iskustva na mlađe drugove, suborce-partizane.

Prvog marta 1942. godine, kada je formirana 2. proleterska brigada u Čajniču, postavljen je za zamjenika komandanta 1. bataljona. Uvijek je jurišao neustrašivo, smelo i odlučno na neprijatelja. Prilikom napada 2. proleterske brigade na talijanski garnizon u Čajniču, u noći između 30. aprila i 1. maja 1942. godine, uletio je u talijanski bunker, uhvatio pušku za cijev i kundakom pobio nekoliko zaprepaštenih (talijanskih vojnika. Iz borbe se uvijek vraćao posljednji, pa i ovog puta. Na leđima je nosio zarobljen mali bacač, municiju, pelerinu i cokule. Zaplijenjene cokule dao je, kao svoj prvomajski poklon, sinu Bošku, koji je bio kurir 2. proleterske brigade. Na isti način isticao se velikom hrabrošću i u drugim borbama.

Poginuo je u III neprijateljskoj ofanzivi, sredinom 1942. godine, na Živnju, sjeverno od Gacka, u borbi protiv Talijana i četnika, koja je trajala cijele noći. U svitanje se bataljon morao povući, jer je ostao bez municije. Leković je zastao da golim rukama odvaljuje stjenje, otiskuje ga na neprijateljski streljački stroj i tako štiti odstupnicu bataljonu koji se povlačio uz

brdo. Izrešetan je kuršumima neprijatelja u trenutku kad je odvaljivao posljednju stijenu, da bi je otisnuo na neprijatelja.

Na prijedlog Vrhovnog Štaba (Bilten Vrhovnog Štaba br. 1415 za februar mart 1942. godine), CK KPJ je, svojom odlukom od februara 1942. godine, proglasio Petra Lekovića prvim narodnim herojem Jugoslavije još za njegova života.

cilj klasne borbe.

spisak